Još od samih početaka čovječanstva prisutna je povezanost-suodnos čovjeka od prirode. Razvojem tehnoloških i materijalnih postignuća došlo je do sve većeg udaljavanja čovjeka od prirode, a sve zbog težnje ka boljem i ugodnijem životu. Danas je život osjetila elektriziran. Najčešće je sveden na jednosmjerno i dvoosjetilno iskustvo elektroničkih medija (slika i zvuk). Sve nas  više obuzima „epidemija“ sjedilačkog načina života i pretilosti. Takav način života nepovoljno utječe na cjelokupni razvoj djeteta i to u intelektualnom, društvenom, emocionalnom i fizičkom smislu. U tom kontekstu javljaju se nove koncepcije odgojno-obrazovnih ustanova koje nastoje djecu vratiti u okruženje koje poticajno djeluje na njihov razvoj, a to je priroda.

Iako je u svijetu koncept šumske pedagogije i šumskih vrtića na zavidnoj razini, u Hrvatskoj se on tek razvija.

Priroda pruža bezbroj mogućnosti za istraživanje, otkrivanje, kreativnost, rješavanje problema i učenje.

Priroda je okruženje u kojem su sva osjetila oživljena.

Omogućava zdrav razvoj osjetila, razvoj mašte i kreativnosti, potiče učenje, smiruje i zaokuplja, ozdravljuje. Interakcija s prirodnim okruženjem omogućuje djeci da uče kroz igru i eksperimentiraju s idejama. U prirodi djeca razmišljaju, preispituju i postavljaju hipoteze - razvijajući tako radoznale umove.

Što je šumska pedagogija?

Šumska pedagogija je pedagogija koja se odvija u šumskom ekosustavu te koristi šume kao zdravu lokaciju za učenje, što pruža izuzetna senzorna iskustva.  Povodi se mišlju kako je najbolji način učenja upravo kroz vlastito iskustvo i istraživanjem u prirodnom, nepoznatom okruženju. Takav način učenja pojedinca educira o ekosustavu i time ga osposobljava da postane odgovoran za svoju budućnost (Fornažar, 2018).

Cilj šumske pedagogije jest unaprjeđenje djeteta u svakom segmentu njegovog razvoja na način da je temeljni princip duboka povezanost s prirodom pomoću koje dijete uči i razvija svoje sposobnosti i vještine te formira svoje kritičko mišljenje, kojim će, kao izgrađena odrasla osoba, biti u mogućnosti doprinijeti napretku društva oko sebe (Žagar, 2018).

Šumski vrtići

Šumski vrtić je oblik odgojno-obrazovnog rada koji se uglavnom održava na otvorenom, u prirodnom okruženju, najčešće u šumi. Prvi začeci šumskih vrtića pojavili su se u Danskoj još 1950-ih te su se proširili i na ostale skandinavske zemlje, Njemačku, Švicarsku, Austriju, SAD, Kanadu, Japan, Koreju, gdje je šumska pedagogija najrazvijenija. Posljednjih godina pojavila se ideja prvog šumskog vrtića u Hrvatskoj koja je i realizirana, ali u obliku obrta za čuvanje djece - Šumska djeca u Puli. Tome pedagoškom modelu vrtića pridružio se i zagrebački waldorfski vrtić  Šumska vila te šumski vrtić Radosna djeca u Karlovcu.

Koncept šumskih vrtića odnosi se na gotovo cjelodnevni boravak na otvorenom,  bez obzira na vremenske uvjete gdje djeca uče o prirodi i prirodnim procesima na licu mjesta, jedan od drugoga i iz vlastitog iskustva igrajući se i osmišljavajući igre od prirodnih materijala, stječući temeljne vještine bitne za život. Na taj način uče o svojim mogućnostima i sposobnostima, upoznaju sebe i svijet oko sebe. Učenje u stvarnom prirodnom okruženju razvija maštu i potiče reakciju na rizik, razvija motoriku, stimulira osjetila, jača samopouzdanje, djeca su opreznija i oslanjaju se na sebe same. Didaktički materijal djeca pronalaze u šumi te uz asistiranje odgojitelja kreiraju i izrađuju prirodne igračke. U takvim vrtićima djecu se motivira i potiče na istraživanje i stvaranje.

Kako prirodno okruženje utječe na djetetov razvoj?

Priroda je mjesto prepuno boja, mirisa, pokreta, svježeg zraka te nepresušan izvor otkrića za sva osjetila. U prirodi djeca mogu promatrati biljni i životinjski svijet, istraživati prirodne procese i fenomene te biti u izravnom doticaju s osnovnim životnim elementima: zemlja, zrak, voda i vatra. Boravak djece u prirodnom okruženju pozitivno utječe na cjelokupni dječji razvoj što uključuje fizičku koordinaciju i ravnotežu, taktilnu osjetljivost, poboljšanu sposobnost procjene rizika, jača imunološki sustav, te pozitivno utječe na mentalno zdravlje.

Istraživanja pokazuju da djeca koja borave na otvorenom pokazuju nižu razinu hiperaktivnosti i nepažnje. Osim toga, djeca koja borave na svježem zraku imaju razvijenije kritičko razmišljanje, opuštenija su, smirenija i vrlo rado surađuju u svakodnevnim aktivnostima koje često sami iniciraju.

 Zelena učionica bez zidova i stropa pruža neograničen izvor spoznaja, a posljedično tome i potencijal za neiscrpna istraživanja i otkrića, objedinjava neformalnu igru s formalnim učenjem, potiče pobuđivanje svijeta  osjetila (okus, miris, vid, dodir, zvuk). Djeca mogu slobodnije razmišljati, osmišljavati vlastite aktivnosti i pristupiti svijetu na inventivne načine, uče se odgovornosti. Povjeravanje djetetu da se brine o živom svijetu koji čini njegov okoliš znači da će naučiti što se događa kada zaboravi zaliti biljku ili ubere cvijet iz korijena. Priroda pokreće djecu. Prema Louvu (2015) šuma je neiscrpan izvor podražaja koji doprinose razvoju dječjih osjetila zbog svakodnevnog istraživanja, opipavanja, promatranja, mirisanja, slušanja, kušanja. Također, Louv (2015) navodi da priroda razvija sve kognitivne sposobnosti, povećava dječju otpornost na negativan stres i depresiju te poboljšava mentalno zdravlje. Zbog poticanja na kretanje, boravak u prirodi povećava motoričku spremnost, naročito ravnotežu i okretnost, povećava spretnost i snalažljivost. Prirodna okolina razvija koncentraciju, povećava kreativnost, maštu i inovativnost. Potiče društvene interakcije, stoga djeca imaju čvršća prijateljstva. Također, imaju jači imunološki sustav, manje alergija i više vitamina D koji utječe na čvršće kosti, djeluje pogodno na mozak i doprinosi dobrom raspoloženju. Osim toga, kod djece koja su pohađala šumski vrtić ili su u predškolskoj dobi provodila mnogo vremena u prirodi, primjećuju se razvijenije socijalne vještine, veći uspjeh u znanosti, jezičnom umijeću, matematici, vještinama za rješavanje problema, boljoj prosudbi i donošenju odluka.

Prema Mooru (2015) djeca žive kroz svoja osjetila. Osjetilna iskustva povezuju djetetov vanjski svijet s njihovim unutrašnjim, skrivenim, afektivnim svijetom. Budući da je prirodno okruženje glavni izvor osjetilnih podražaja, sloboda istraživanja i igre u vanjskom okruženju putem osjetila u njihovom vlastitom prostoru i vremenu, bitna je za zdrav razvoj unutrašnjeg života… Ta vrst samo-pokrenute, autonomne interakcije je ono što zovemo slobodna igra. Pojedino dijete provjerava sebe kroz interakciju sa svojim okruženjem, aktiviranjem svojih potencijala i rekonstruiranjem ljudske kulture. Količina okruženja je presudni faktor u tom procesu. Bogato, otvoreno okruženje će neprestano nuditi alternativne izbore za kreativno uključivanje. Kruto, ulašteno okruženje će ograničiti zdrav rast i razvoj pojedinca ili skupine. Dakle, iako je provođenje vremena ispred ekrana lakši i popularniji izbor, važno je izdvojiti vrijeme za igru u prirodnom okruženju jer ono može ublažiti negativne učinke tehnologije i zatvorenih prostora te pozitivno utjecati na dobrobit djece. Ako želimo vratiti čovjeka prirodi, moramo krenuti od onih najmlađih.

Svaka nas nova godina iznenađuje.

Postali smo svjesnima da zaboravljamo pjesme ptica,

 a kada ih ponovo slušamo, prisjećamo ih se kao sna

koji doziva sjećanja na naše ranije postojanje…

Glas prirode uvijek ohrabruje.

Henry David Thoreau 

Ana-Marija Maletić, mag. ing. silv.

Literatura:

Louv, R., 2015: Posljednje dijete u šumi

Michek, S., Novakova, Z., Menclova, L., 2014: Advantages and disadvantages of forest kindergarten in Czech Rebublic

Maclead, S., 2021: Growing Benefits of Outdoor Learning

Muhić, A., 2020: Primjena šumske pedagogije u dječjem vrtiću, Završni rad

https://bjelovar.info/aktualno/zupanija-prati-trend-europskog-obrazovanja-radionice-sumske-pedagogije-posebno-razvijene-u-skandinavskim-zemljama-te-u-austriji-njemackoj-i-svicarskoj/