TEMELJI SURADNJE

Kako će se suradnja odvijati između odgojitelja i roditelja, ovisi prvenstveno o odgojnom stilu roditelja.

Postoji nekoliko stilova odgoja:

1. Autoritativni jest najbolji stil za dijete. Takav odgoj će provoditi roditelji koji su skrbni, i osjetljivi prema djetetovim potrebama, a dijete ima čvrsto postavljene granice. Postavljanjem granica djetetu se daje do znanja što se smije, a što se ne smije činiti. Takvo dijete će izrasti u neovisnu i samopouzdanu osobu s razvijenom samokontrolom.
2. Zanemarujući stil odgoja jest takav da roditelji nemaju kontrolu nad djetetom i ne pružaju mu emocionalnu toplinu. Takav način odgoja dovodi kod djece do razvoja neposlušnosti, neprijateljstva i niske razine samopoštovanja. Ovakva ponašanja često eskaliraju u vrijeme puberteta te dijete počinje pokazivati čak i delinkventno ponašanje.
3. Popustljivi odgojni stil karakterizira velika emocionalna toplina prema djetetu ali bez postavljanja granica prihvatljivog ponašanja kod djeteta. Djeca odgajana ovakvim odgojnim stilom su često nesigurna u svoje sposobnosti i nesnalažljiva u različitim društvenim situacijama.
4. Autoritaran stil odgoja jest takav u kojem se slabo iskazuje emocionalna toplina, dok se s druge strane, pak, pokazuje iznimna strogoća. Djeca odgajana takvim odgojnim stilom često znaju biti netolerantna te agresivna prema drugoj djeci. 

Većina roditelja odgaja djecu miješanim odgojnim stilom, odnosno, nalazi se između dva odgojna stila roditeljstva. Kasnije će jedan od stilova prevagnuti u odgoju, a koji će stil prevladati, ovisi ponajprije o tome kakve stavove o odgoju djece imaju roditelji.

Kako bi roditelji bili što kompetentniji u svojoj ulozi odgojitelja svog djeteta, trebaju neprestano raditi na sebi i poboljšanju svog odgojnog stila. 

ULOGA ODGOJITELJA KAO SURADNIKA U ODGOJU DJETETA 

Odgojitelj kao zaposlenik u odgojno-obrazovnoj ustanovi pruža model za odgoj djeteta predškolske dobi. Obveza je odgojitelja usklađivanje sa zahtjevima sadržanim u Nacionalnom okvirnom kurikulumu za rani predškolski odgoj i obrazovanje. Odgajatelj organizira cijeli odgojno-obrazovni proces za dobrobit djeteta poštujući prava djeteta te ga ujedno uči i njegovim obavezama.

Odgojitelj može jako puno saznati o djetetu od roditelja. Roditelji opet, odgojitelju mogu pomoći da kvalitetno odgovori na potrebe djeteta. U odgojno obrazovnoj ustanovi odgojitelji vode brigu o razvoju i napretku djeteta, međutim bez roditeljske pomoći to bi bilo vrlo teško. Odgojitelj zna mnogo stvari o djetetu koje roditelj ne zna, a, također, roditelji znaju mnogo stvari o svojem djetetu s kojima odgajatelj nije upoznat. Dijete se drugačije ponaša kod kuće, a drugačije u vrtiću. Razloga tome je promjena sredine u kojoj dijete boravi. Stoga je za kreiranje okruženja u kojem će se dijete cjelovito razvijati potrebna kvalitetna suradnja između odgojitelja i roditelja.

Od velike je važnosti upućivati roditelje na djetetove razvojne mogućnosti. Odgojitelj ima priliku prepoznati to tijekom različitih aktivnosti u kojima djetetove mogućnosti dolaze do izražaja. Odnos odgajatelja i roditelja treba biti temeljen na promišljanju, informiranju i razmjeni podataka kako bi se osigurala dobrobit djeteta.

Zdrav odnos jest u međusobnom pružanje potpore i pomoći. Ponekad to može biti ohrabrenje, a ponekad savjet. Važno je da to bude iskreno i dobronamjerno. Što više odgajatelj zna informacija o roditeljima i djeci veću podršku i pomoć im može pružiti.

Kada odgojitelj roditelju dade do znanja da je čuo ono što mu on govori i da je razumio, roditelju jača samopouzdanje i on postaje otvoreniji za suradnju. Vođeni istim interesom odgajatelj i roditelj razvijaju suradničke odnose gdje oni postaju ravnopravni sudionici u odgoju djeteta.

Kompetentni odgojitelj stalno radi na usavršavanju i izgrađivanju odnosa i suradnje s roditeljima. On osmišljava pristup roditeljima koji zadovoljava njihove trenutne potrebe. Tako da kvalitetna suradnja u najvećoj mjeri ovisi o odgojiteljima. Kada odgojitelj na prijateljski način pristupi roditeljima i pokaže im da su mu bitni, on je već na pola puta prema uspješnoj suradnji.

Dijete mora osjetiti da netko stoji iza njega i da ga podržava, stoga vrtić mora biti mjesto koje je slično domu u kojem dijete živi. Djetetu treba pružiti dovoljno vremena za neometanu igru, aktivnosti po izboru, te vrijeme za odmor. Svako dijete radi različitim tempom i zbog toga je bitno da mu se omogući vremenska fleksibilnost u obavljanju pojedine aktivnosti. 

Roditelji mogu direktno utjecati na kvalitetu vrtića suradnjom s odgojiteljima. Oni mogu doprinijeti uređivanju određenih kutića raznovrsnim materijalima ili poticajnim sredstvima. Što su roditelji više upućeniji u rad vrtića njihov doprinos je veći. Samo se zajedničkim naporima dolazi do rezultata kojima su svi sudionici odgojno-obrazovnog procesa ili većina njih zadovoljni. Vrlo je teško vrtić kreirati po mjeri roditelja i djece bez suradnje i jedne i druge strane.

Odgovornost za stvaranje suradnje u odgojno-obrazovnoj ustanovi leži i na roditeljima i na predškolskoj ustanovi. Zbližavanjem odgojno-obrazovne ustanove i obiteljske zajednice može doći do smanjenja razlika u odgoju. Što zapravo znači da bi se smanjila razlika između sustava vrijednosti koje djeca stječu u različitim sredinama te bi se mogao postići kontinuitet u odgoju. To bi uvelike djeci olakšalo razvoj i učenje jer kada dijete stječe različite vrijednosti koje se kose jedna s drugom ono ostaje zbunjeno i ne zna koji sustav vrijednosti je ispravan. Zbog toga je vrlo bitna zajednička suradnja do koje se dolazi izgradnjom odnosa temeljenog na povjerenju.

Od velike je važnosti pravodobno informirati roditelje o godišnjem planu i programu, dnevnim rutinama u odgojno-obrazovnoj skupini, te o njihovim pravima i obvezama u ustanovi jer oni prije upisa djece u vrtić o programu ustanove znaju samo ono što su čuli od drugih roditelja.

Suradnja predstavlja komunikaciju između roditelja i odgajatelja koji se međusobno informiraju, dogovaraju, savjetuju, druže i uče. Ono što je prvo i najbitnije jest da se roditelji i odgajatelji upoznaju. Upoznavanjem bolje će se razumjeti, te izgraditi povjerenje, a potom i spremnost na suradnju.

Različiti roditelji imaju različite potrebe. Roditelji ne žele surađivati s ustanovama koje ih osuđuju. Ustanove trebaju biti dostupne i prijateljski raspoložene prema roditeljima. Svaki čovjek ima svoje mišljenje, stavove i sustav vrijednosti po kojima odgaja svoje dijete. Oni se mogu znatno razlikovati od stavova odgajatelja. Odgajatelj mora prihvatiti različitost stavova te ih razumjeti sa stajališta roditelja i pokušati naći kompromis.

Da bi se suradnja uopće ostvarila, potrebno je nekoliko obilježja koja moraju imati suradnici bez obzira da li se radi o odgajatelju ili roditelju. Pozitivan stav najprije o sebi a potom i o drugima, objektivnost i empatiju. Suradnja se zasniva na poštovanju, samopoštovanju, poticanju, i izmjenjivanju informacija. Na temelju informacija postiže se dogovor koji je uvijek u skladu s interesima djeteta. Do kvalitetnih i točnih informacija dolazi se isključivo otvorenom komunikacijom. Otvorena komunikacija podrazumijeva prikazivanje situacije onakvom kakva ona jest, bez uljepšavanja, izostavljanja ili dodavanja nečega drugog. Roditelji moraju znati što se događa s djetetom bilo to dobro ili loše.

Nadalje, kada želimo doći do određenog cilja - uvijek je to puno lakše postići u zajedničkoj aktivnosti s jednom ili više osoba koje imaju isti cilj ili interes. Suradnjom u timu postižu se odlični rezultati. Većinu roditelja zanima kako njegovo dijete napreduje u vrtiću, kako spava, kako jede, u čemu je uspješno… Roditelj vidi svoje dijete onakvim kakvo je ono kod kuće i ne zna kakvo je u vrtiću, jer su razlike u ponašanju uvijek prisutne. 

Ne može se očekivati od svakog roditelja jednaka razina shvaćanja i zainteresiranosti. Neki roditelji žele razgovarati o djetetu, a neki ne. Većinom roditelji koji ne žele razgovarati smatraju da je to što odgojitelj iznosi pametovanje i propovijed o tome kako bi oni trebali odgajati dijete. Takav stav ovisi i o temperamentu roditelja. Odgajatelj takve stavove roditelja treba prihvatiti, te se prilagoditi jer o tome ovisi napredak djeteta. 

Kvalitetnom suradnjom roditelj dobiva mogućnost pratiti razvoj svojeg djeteta u vrtiću, te bolje upoznati kako funkcionira vrtića i odgojitelji. Odgojitelj bolje razumije dijete i roditelje te način na koji oni odgajaju dijete. Slušajući roditelja odgojitelj informacije koje dobiva svrstava u one koje su bitne za taj dan, te one koje će mu koristiti u kasnijem radu. Na primjer ako roditelj kaže da je dijete vrlo loše spavalo odgajatelju je to bitna informacija jer to znači da je dijete umorno i da možda neće biti raspoloženo za aktivnosti. Odgajatelj tada može ponuditi djetetu da ode u kutić za odmor i odmori se. Kada roditelj zatraži pomoć od odgajatelja to znači da mu vjeruje te da mu treba pomoć oko problema. To je jako dobar znak jer to znači da je roditelj stekao povjerenje i da mu je važno mišljenje odgajatelja. 

Od suradnje, dobrobit imaju svi sudionici odgojno – obrazovnog procesa. Uspostavljanjem suradnje između odgojitelja i roditelja, oba sudionika mogu naučiti više o djetetu, njegovim mogućnostima, osjećajima, interesima i ponašanju. Djeca čiji roditelji na različite načine pridonose životu vrtića, motiviranija su i postižu bolji uspjeh. Djeca jačaju osjećaj vlastite vrijednosti kad vide da drugi poštuju i cijene njihove roditelje. Osim toga djetetu je olakšana socijalizacija. Roditelji su sigurniji jer znaju da nisu sami i da imaju podršku odgajatelja. Time se povećava interes za uključivanjem. Odgajatelj dolazi do novih spoznaja, te jača samopouzdanje sebe kao stručnjaka. 

ZAPREKE SURADNJI

Mnogi roditelji vole sami donositi odluke koje se tiče njihove djece. Misle da sami znaju što je najbolje za njihovu djecu, a vrtić smatraju institucijom kojoj je svrha pričuvati njihovo dijete kada rade. Takvi roditelji niti ne pokušavaju uspostaviti kvalitetnu suradnju s odgojno-obrazovnom ustanovom jer im to nije u interesu. Na takvo razmišljanje utječe temperament roditelja te odgoj kakav su oni sami imali u djetinjstvu. Roditeljima treba ukazati na važnost suradnje. Ona se isključivo postiže radi kvalitetnijeg odrastanja i razvijanja djeteta. Jedino zdravom suradnjom dijete ima predispozicije za cjeloviti razvoj. Konflikti mogu nastati i zbog nerealnih očekivanja, te zbog neslaganja oko odgojno-obrazovnih ciljeva. Tu su prisutni različiti stavovi o tome što bi dijete trebalo naučiti, gdje i na koji način. Neslaganje je normalna stvar koji treba očekivati. Razlike u stavovima među sudionicima odgojno-obrazovnog procesa također ponekad mogu biti i prednost u odgoju jer nam daju priliku da proširujemo vlastitu perspektivu i bolje razumijevanje drugih oko nas.

 

MOGUĆI MODELI SURADNJE S RODITELJIMA:

 

- roditeljski sastanci - najčešći oblik suradnje odgojitelja i roditelja. Odgajatelji organiziraju sastanke prema potrebi. Na roditeljski sastanak su pozvani svi roditelji, radi informiranja o zbivanjima u vrtiću. Sastanci mogu biti predavačkoga tipa radi informiranja roditelja te oglednog tipa gdje se demonstriraju metode i sadržaji rada.

- individualni razgovori – osim na inicijativu odgajatelja i roditelji mogu biti inicijatori individualnog razgovora. Najčešće se razgovor inicira ukoliko se primijeti da se s djetetom nešto događa. U individualnom razgovoru odgajatelj i roditelj se dogovaraju kako i što dalje činiti kako bi se pomoglo djetetu.

- kutići za roditelje - posebno uređeni dijelovi prostorije namijenjeni isključivo roditeljima. On služi kako bi izvijestio roditelje o dostignućima i osobitosti skupine, te izvješćuju o životu i radu skupine. Aktivnosti koje odgojitelj radi s djecom, što treba donijeti itd. Kutić se nalazi ispred sobe u kojoj djeca borave, a odgojitelj izrađuje pano na koji stavlja različite poruke. To je zapravo neverbalni oblik komunikacije odgajatelja s roditeljima.

- radionice – mogu biti namijenjene za roditelje, djecu i odgojitelje ili samo za roditelje i odgojitelje. Roditelji moraju nekoliko dana prije održavanja radionice biti informirani o tome. Na radionicama se većinom koriste pedagoški neoblikovani materijali. Roditelji ponekad sudjeluju u prikupljanu materijala i sredstva za rad na radionicama. Radionice se najčešće organiziraju povodom nekih blagdana. One su odličan primjer kvalitetne suradnje.

- druženja s djecom - roditelji se često s djecom druže na zajedničkim izletima. Izleti roditelja i djece mogu biti organizirani prijevozom ili ako se ide na mjesto koje je blizu vrtića tada se organizira pješačenje. Izlet je odlična prilika roditeljima da vide kako njihovo dijete funkcionira s drugom djecom, te kakav odnos ima s odgojiteljima. Izlet bi trebao biti odmor i zabava za djecu. 

Kako bi se dijete moglo cjelovito razvijati, te iskoristiti sve svoje potencijale koje posjeduje, potrebna je kvalitetna suradnja s roditeljima jer bez nje je to nemoguće. Mnogi psiholozi svakodnevno pozivaju odgojno-obrazovne ustanove na poticanje roditelja da se uključe u rad ustanove idejama, prijedlozima, komentarima te direktnim aktivnostima. Roditelje treba informirati o važnosti te suradnje. To je moguće ostvariti i putem različitih seminara na kojima stručnjaci govore o važnosti ove teme. Živimo u doba kada okolinski čimbenici imaju jako veliku ulogu u odgoju djece.

Jedino ćemo zajedničkim djelovanjem i kvalitetnom suradnjom te čimbenike prilagoditi djeci i osigurati im bezbrižan rast i razvoj. 

Maja Bratanović, odgojiteljica