Jednog dana u našoj skupini odjednom se začulo z z z z z z … Odgojiteljice su primijetile da je to zujkanje igra gdje jedno dijete suši drugome kosu sušilom, dječjom igračkom. Potaknuti time veoma brzo oformljen je kutić pod nazivom Frizerski salon“ Zečići „. Miris šampona iz bočica – čime smo razvijali percepciju mirisa, širio se sobom. Razne četke te ukrasi za kosu u vještim rukama naših malih frizera stvorile su prekrasne frizure. Lutke i odgojiteljice izašle su iz salona neprepoznatljive.

Kako se dječji interesi razlikuju spomenuli smo i neka druga zanimanja . Naravno svima njima je potreban dobar frizer. Nikako nismo mogli zaboraviti hrabrog vatrogasca, vrijednog građevinara, kuhara istančanom nepca te policajca koji vozi brzi auto svjetleće sirene. Također smo spomenuli i zanimanje svećenika jer smo se tih dana uoči blagdana Svi Sveti prisjetili svih dragih ljudi koji više nisu s nama. Prigodnom molitvom i likovnom aktivnošću cvijeća što je ujedno i simbol života te svijećom koja je simbol svijetla izrazili smo žaljenje za ljudima kojih nema ali i radost jer su oni u nebu.
Po našoj sobi još uvijek se čuje zujanje sušila i dalje se prave frizure. Svi ste dobrodošli na jedno brzinsko šišanje ili pranje kose. Vidimo se u frizerskom salonu Zečići .

Odgojiteljice: Danijela Matočec i Sara Šerbeđija