Igra, kao instinktivna potreba djeteta integrirana je u sve oblike rada. Bitan je dio formiranja ličnosti i primaran način učenja o svijetu oko sebe i samom sebi.
Okružje u kojem se dijete svakodnevno nalazi ukoliko omogućimo djetetu postaje dinamičan dionik učenja kroz igru.
S toga su odgojiteljice „Leptirića“ skupine „Srčeka“ i „Sunčeka“, nakon uređenja okružja povodom otvorenja Vrtića (koje je bilo prošlog tjedana) dio dekoracija prostora iskoristile za motoričke aktivnosti, pokretne vježbe i spontane igre s balonima.

„Vježbe za razvoj motorike potiču razvoj mišića, vezivnog tkiva i kostiju, omogućuju bolju izmjenu tvari u organizmu, zadovoljavaju osnovne potrebe djece, biološke i psihičke potrebe za kretanjem i igrom, donose sreću u djetetovom životu, razvija se prostorna orijentacija, razvijaju se osobine djeteta kao što je brzina, izdržljivost, spretnost, snaga, ravnoteža, pokretljivost. Vrlo su važne za jačanje cjelokupne muskulature djece, najviše jačaju leđne, trbušne, ramene, i nožne mišiće, također razvija se spretnost, snaga, i koordinacija.“ Kosinac, Z. (2011). Morfološko- Motorički i funkcionalni razvoj djece uzrasne dobi od 5.do 11. godine. Split: Sveučilišna knjižnica u Splitu.

Osim vidljive radosti kao jedne od temeljnih emocija ličnosti uočiljiva je bila i emocija interesa, ali i pažnje, koncentracije i upornosti u izvršenju aktivnosti.
U igri balonima djeca su i istraživala te osvješćivala i gibanje zraka, te pojma bestežinskog stanja sličnog lebdenju astronauta u svemiru.