Da priroda bude čista i blista!

Eko-patrola Srčeka

Iako je cilj naše šetnje povodom prvog Dana ljeta bio istraživanje okoliša, livade, te  flore i faune potoka koji teče uz naš vrtić ( tema tjedna je bila glazba i voda)  djeca samoinicijativno, promatrajući prirodu oko sebe uočavaju smeće uz cestu.

Na pitanje kako se priroda osjeća, L.Š.,  T.T. i B.R. zaključuju da je tužna. D.Š. kaže da je i ona tužna jer je netko bacio smeće. To se ne smije i nije lijepo! I priroda plače!

Što možemo učiniti da tako ne bude?

Neki od spontanih odgovora:

„Nikad ne bacati smeće! Pokupiti smeće i reći velikima da se to ne smije! Kada brat baci papirić reći mami i nek se vrati uzeti što je bacio! Ako bacamo smeće tužno je cvijeće! Roda bi mogla pojesti smeće i umrijeti! Žabice budu uginule u potoku! Mi budemo pazili i ne budemo travu i cvijeće gazili!

Pokupili budemo uvijek smeće i bacili u koš jer tako čuvamo našu planetu!“

E pa odraslima na znanje:

Od djece učimo! Pogledajmo kakvo nam je u okolišu stanje, pa neka je na znanje i ravnanje!

Naša  mala eko patrola sad je smeće pokupila,

U koš ga bacila

A  radosnu našu planetu koja više nema smeća i puna je predivnih boja i cvijeća B.R. je odmah naslikala!

Odgojiteljice „Srčeka“ i osobna asistentica