(Učimo - od djece!)

Mt 18

„U onaj čas pristupiše učenici k Isusu i zapitaše: "Tko je doista najveći u kraljevstvu nebeskom?"

Tada on dozva dijete, postavi ga među njih

I reče "Zaista, kažem vam: "Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Tko se dakle drži malenim kao dijete ovo, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom..“

Svaki dan toliko toga možemo naučiti od djece.

Mi, odrasli!

Jesam li ga pažljivo gledao/gledala? Jesam li ga usredotočeno poslušao/poslušala? Jesam li čuo/čula i vidio/vidjela? Površno ili očima srca?

Jer oni nas – tako gledaju. I slušaju!

Svakodnevno i mi odgojitelji, od djece učimo.

Često se porječkaju (ne svi)  oko obične male igračke iako takvih ima još barem desetak.  No oboje žele baš tu, malu običnu kockicu.

Porječkaju se. Razljute, ponekad do suza. Poradi obične igračke.

No isto tako za samo pet minuta zagrljeni i kao da se ništa nije dogodilo s rukom u ruci, nasmijani (nakon što su jedni drugima rekli oprosti) zajedno idu dalje. U novu igru. Ne osvrću se! Idu dalje. Ne sjećajući se što je bilo prije samo pet minuta.

Ni ne treba na to misliti.

Oprostiti, znači, zaboraviti! I gledati naprijed.

Puno toga možemo naučiti od djece.

Mt 18

„U onaj čas pristupiše učenici k Isusu i zapitaše: "Tko je doista najveći u kraljevstvu nebeskom?"

Tada on dozva dijete, postavi ga među njih

I reče "Zaista, kažem vam: "Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Tko se dakle drži malenim kao dijete ovo, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom..“