To vječno pitanje :“što ćeš biti kad odrasteš ?“, svi smo bar jednom čuli. Da bi smo od djece dobili što otvoreniji i širi odgovor prvo smo razjasnili pojam „raditi“. Tako smo spomenuli i ujedno obilježili spomendan sv. Josipa radnika koji se slavi 01.05. Sv. Josip je bio Isusov poočim i hranitelj, glava Svete obitelji. Radio je kao siromašni tesar te tako svojim radom prehranjivao svoju obitelj. Zbog toga je i postao zaštitnikom radnika.

Srčeka su upoznala veliki broj zanimanja te kroz razgovor i igre ispričala što rade i zašto njihovi roditelji, a na kraju što i sami žele postati i raditi kad odrastu:

Frizerka kak i moja teta. A.Š

Bum bila princeza Elza. E.T

Ja bi bila doktojica. M.L

Bum bila v dućanu prodavačica. M.Š

Bum išel v školu. B.S

Majstor! T.T

Ja bum išla u školu dok narastem i bum učila decu pisati slova. B.R

Bum išla v školu i bum pisala i bojala. D.Š

Ja bum bila učiteljica i bum vučila djecu zadaću i bum im rekla nek vuče atematiku i nek sviraju. M.M

Ja ću biti doma i graditi garažu,budem tata. L.Š

Došli smo do zaključka da su sva zanimanja jako važna i da nije važno što radimo jer bez graditelja ne bi imali građevine, bez kuhara finih jela, bez slastičara finog sladoleda, bez frizera lijepu frizuru….No, kako ta mala srca znaju širiti samo ljubav zaključak je ipak bio da je najvažnije zanimanje biti nekome prijatelj. Nije važna dob ,ni spol, ni daljina koja nas možda dijeli što je dokazao i naš dragi prijatelj koji nas je ovaj tjedan posjetio.

Odgojiteljice i osobni asistent: Maja Bratanović, Danijela Matočec i Marija Pintarek